Anto Tadić – Ante (1947. – 2021. ) rodio se u Velikoj Brusnici u Hrvatskoj Posavini. Živio je i radio u Splitu i u Okrugu Gornjem na otoku Čiovu. Diplomu je stekao 1975. godine, na Pedagoškoj akademiji kao profesor likovne kulture u klasi Ante Kaštelančića i kipara Andrije Krstulovića. Kritičari ga smatraju po mnogočemu atipičnim predstavnikom slikara žanra dalmatinske naive, kako po načinu slikanja kojeg ocjenjuju dalekim od klasičnih naturščika u naivnoj umjetnosti, tako i po odabiru motiva. Rabeći tradicionalnu i zahtjevnu tehniku slikanja na staklu, ovjekovječio je lokalne motive, od rodne Posavine do novog stečenog zavičaja, Splita i Dalmacije. Neumorni slikar i kroničar svog vremena, bilježio je minuciozno kistom i pričao priču o viđenom: u vali, na ulici, ispred Teatra, na modnoj pisti, na moru, tržnici cvijeća… Oteo je zaboravu, na sebi svojstven način čak i beskućnike otkrivajući u svom stvaralaštvu i socijalnu osjetljivost. Izlagao je samostalno te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama. Bio je član HRVATSKE UDRUGE LIKOVNIH UMJETNIKA GRADA SPLITA i Hrvatskog društva naivnih umjetnika REPUBLIKE HRVATSKE.
Ante Tadić (Anto) rođen je 1947. u Velikoj Brusnici u Hrvatskoj Posavini. Pedagošku akademiju završio je 1975. godine u Splitu gdje i danas živi i radi. Izlagao je samostalno, kao i na više skupnih izložbi. Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika.
Svi Tadićevi radovi prikazuju prizore suvremenog, ali posve mirnog života. To su ljupke žanr scene s ljudima uhvaćenima u trenucima rada, slavlja i dokolice. Tadić pomno prati svaki, njemu zanimljiv događaj i ne primjećuje ništa što bi remetilo kolotečinu svakodnevnog života njegovih protagonista.
Uz šarenilo boja i naraciju koja dočarava vedar svijet, u Tadićevu radu prepoznajemo i druge odlike naivnog izraza – slobodno pristupa rješavanju problema prostora i ne uvažava zakone perspektive. Fasciniran mediteranskim svjetlom, Tadić ga pušta da vlada na slikama. Njegove vedute uglavnom izgledaju kao da su slikane za sunčanog ljetnog dana.
Uz ulja na staklu koja su slikana živim koloritom, Tadić radi i crteže tušem na papiru. Crtež mu je smiren, a tanka i precizna linija uvjerljivo prenosi mnoštvo detalja. Njegova usredotočenost na teksture predmeta i strukturalne dijelove arhitekture odvraća gledateljevu pozornost od sadržaja i usmjerava je ka crtežu i njegovom ritmičkom ustroju.
Bez obzira jesu li naslikani ili nacrtani, Tadićevi narativni prizori zrače djetinjom zaigranošću, vedrinom i humorom, a glavna im je uloga slavljenje života u njegovim najjednostavnijim očitovanjima.
Nela Žižić